O Rijeci

Grad : Rijeka

Županija:Primorsko-goranska
Broj stanovnika - 143.817 (2001.)
Površina 44 km 2 (po veličini drugi grad u Hrvatskoj)
Poštanski broj 51000

Rijeka (na mjesnom riječkom narječju i dijelu susjednih hrv. narječja Rika, a u ostalim susjednim hrv. narječjima Reka, tal. Fiume, nje. Sankt Veit am Fluß) je grad u Hrvatskoj i administrativno središte Primorsko-goranske županije. Grad Rijeka s okolicom (bivša općina Rijeka - Kastav, Viškovo, Grobnik, Kostrena, Bakar) ima preko 250.000 stanovnika. Grad se još u 19. stoljeću zbog svog idealnog geografskog položaja i dubine mora u Kvarnerskom zaljevu, razvio u jednu od najvećih srednjoeuropskih luka i moćno industrijsko središte. Rijeka je bila značajna i kao jedno od najvažnjih finacijskih središta bivše Jugoslavije. Početkom devedesetih dolazi do propasti industrije i naglog smanjenja lučkog prometa pa se u novom mileniju Rijeka počinje okretati razvoju turizma i uslužnog sektora.

Zastava i grb

Zastava grada Rijeke plava sa žuto uokvirenim grbom u sredini, izglasana na gradskom vijeću 1998. godine. Gradsko vijeće grada Rijeke je u travnju 2005. godine donijelo zaključak kojim se ponovno pokreće proces povratka povijesnih gradskih simbola.
Ovo nije zastava grada Rijeke ,prava povijesna zastava je maknuta ulaskom Rijeke u Jugoslaviju od strane komunista ali i nastankom i pripojenjem Rijeke državi Hrvatskoj do dana danasnjeg odgovorni u gradskom poglavarstvu (SDP) ignorira ovo riječko obilježje.

Povijesna zastava grada Rijeke karmin-zlatno-kobalt plava, u uporabi od 1848.-1947.
Download :velika zastava grada Rijeke 1024x768

Povijesni grb grada Rijeke temelji se na grbu koji je dodijelio hrvatski kralj i car Svetog Rimskog carstva Leopold I. 6. lipnja 1659. Ucrvenom ovalnom štitu desnom nogom stojeći na stijeni dvoglavi crni orao uzdignutih krila obiju glava gledajući u lijevo sa zlatnim kljunovima i nogama i crvenim jezicima, lijevom nogom drži vrč prirodne boje iz kojeg se obilno izlijeva voda koja se razlijeva oko stijene. Iznad orla je kruna kuće Habsburg s dvije plave trake koje izlaze iz nje. Ispod štita je traka s natpisom "INDEFICIENTER" (nepresušan). U službenoj uporabi je verzija grba bez krune i natpisa Indeficienterbudući su odbijeni mišljenjem ministarstva Uprave iz 1998.

Download dvoglavog orla orla u 1081x1703 rezoluciji u png fajlu. Idealno za obradu u Photoshopu.

LPR se zalaže za povratak riječkog povijesnog identiteta • Vraćanje gradu Rijeci njezine povijesne zastave (karmin crveno-zlatno žuto-kobaltno plave).
19.02.1780. Na prijedlog Gradskog vijeća Grada Rijeke o izgledu zastave, odobrena je 18.11. iste godine. Izgled zastave glasi: trobojnica vodoravnih pruga tamni karmin - zagasito zlatnožuta - ultramarin.

U Rijeci postoji duga tradicija gradskih događanja koja se zbog pogodne klime uglavnom održavaju na javnim gradskim prostorima. Najbolji primjer za to je karneval koji je tijekom 24 godine stalnog održavanja prerastao u manifestaciju međunarodnog karaktera koju su s pravom strani mediji proglasili jedinstvenim događajem kojeg svakako treba posjetiti. 24. Međunarodni riječki karneval održan 2007. godine okupio je oko 8.000 sudionika u karnevalskoj povorci i oko 100.000 posjetitelja. Procjene turističkih novinara govore o tome da je Riječki karneval treći najveći karneval u svijetu, nakon Rio de Janeira i Venecije.

U doba blagdana riječkog zaštitnika sv. Vida, svake se godine 15. lipnja u gradu se priredi čitav niz programa za djecu i građane svih dobnih skupina. Manifestacije poput Međunarodnog festivala malih scena ili Jazz time, već su odavno ucrtane u kalendare europskih kulturnih događanja.
Živost i raznolikost javnog života Rijeke te poticanje novih događanja, otvorenost novih inicijativama čini Rijeku posebnim urbanim centrom. Turisti rado dolaze u Rijeku da osjete živost grada i zato Rijeka s pravom razvija urbani turiza

KORZO je glavna gradska pješačka prometnica. Slijedi liniju koju joj je dao arhitekt Anton Gnamb krajem XVIII stoljeća, kada je grad izašao izvan srednjovjekovnij zidina

GRADSKI TORANJ - jedan od simbola Rijeke, zapravo su nakadašnja Vrata od mora. Iznad baroknog portala Antonija Michelazzija sačuvani su likovi austrijskih careva: Leopolda I., koji je 6. lipnja 1659. godine dodijelio gradu grb sa dvoglavim orlom i Karla VI., koji je 18. ožujka 1719. godine proglasio Rijeku i Trst slobodnim lukama. Taj stari toranj uništen je u potresu 1750. godine, te je carica Marija Terezija dala sredstva za gradnju novog. Kupljen je i novi sat, koji traje do 1873. godine, kada Riječani nabavljaju sat koji je pokazivao točno vrijeme na Svjetskoj izložbi u Beču. On funkcionira i danas. Gradski toranj je obnovljen i konzerviran 1983. godine. Današnji izgled tornja datira iz 1890. godine, kada je poduzeta opsežna restauracija kojom je rukovodio Filiberto Bazarig .

Korzo je noću okupljalište brojnih Riječana...

JADRANSKI TRG nastao je rušenjem stare Guvernerove palače. U neposrednoj se blizini nalaze Riječki neboder Umberta Nordia, projektanta Sveučilišta u Trstu, za koji se potiho tvrdilo da je podignut novcem jednog od najbližih suradnika Al Caponea, palača "Adria", danas je sjedište putničkog brodara "Jadrolinije", koju je projektirao FranjoMatijasić, a koja je bila dovršena 1897. godine. "Adria" je bila druga najveća brodarska kompanija u Austro-ugarskoj.

TRGOM RIJEČKE REZOLUCIJE dominira Palača Municipija sa svoja tri pročelja. Njenom je izgradnjom taj mali trg dobio izgled kortila nobilne rezidencije. Oslonivši se na oblike renesanse, plitke okomite pilastre, ritmično izmjenjivanje trokutne i segmentne natprozornike, te moćan vodoravni vijenac pod atikom, F. Bazaring je stvorio umjerenu scenografiju gradske kuće, koja je od tada postala arenom političke borbe riječkih autonomaša za očuvanje municipalnih sloboda ugrožavanih od mađarske državne administracije.

Morčić

Kada se spominje "morčić", obično se misli na naušnice kao najčešći nakit antropomorfnog oblika; crna glava s bijelim turbanom, ali i na sam lik, tj. poprsje crnog čovjeka s turbanom, koji je ukomponiran i u druge vrste nakita (broševi, ukrasne igle, prstenje). Na stvaranje morčića velik je utjecaj imala Venecija koja je u 17. i 18. stoljeću bila opsjednuta Orijentom, pa je tako uz orijentalne začine, mirise, tkaninu, odjeću i nakit, u odaje bogatih venecijanskih patricija uvela paževe i sluge, odnosno crnce u orijentalnoj odjeći. To je potaknulo mnoge venecijanske zlatare da počnu izrađivati ukrasne igle u obliku crnca s turbanom, zlatnog poprsja, bogato ukrašenog dragim kamenjem, prozvanog "moretto". U isto vrijeme u Rijeci nastaje morčić, kao skromnija verzija "venecijanskog moretta". Zbog specifičnog izgleda, majstorske izrade te prihvatljive cijene, morčić postaje dio tradicionalnog ženskog pučkog nakita, ponajprije Riječanki.

Osim Riječanki, nose ga žene Grobinštine, Kastavštine,Vinodola, Gorskog kotara, nose ga na otocima Pagu, Rabu, Krku i Cresu. U Rijeci ga nazivaju i "mori" , u Vinodolskom kraju "morči", u Kastvu "račini morci", a u Gorskom kotaru "morčeki". Ričinu morčića (naušnice) nosili su i sinovi jedinci, pomorci (po jednu u desnom uhu), te ribari kao zaštitu, odnosno hamajliju. Uz to morčići-naušnice označivali su društveni status i ekonomsku moć, te pripadnost primorskom kraju. Zbog svoje omiljenosti u svim društvenim slojevima, morčić je prihvaćen kao suvenir Rijeke.