O nastanku toga neobičnog nakita u našem kraju s likom crnca u bijelom turbanu postoje dvije legende:
- Prva seže u 16. stoljeće i ovako objašnjava postanak morčića:
"
Turci su na Grobničkom polju. U gradu strah, jer od
Turčina ništa dobroga - samo pljačka i palež. Već dugo se čuju vijesti o
njihovim upadima u našoj blizini, o krvavim borbama oko Senja, u
Perušiću... Svi muški su na kuli. Srčano odoljevaju napadima, sve je
manje snage, a pomoći niotkud. Žene i djeca zatvorili se u kuće i mole
za spas, za Božju pomoć. Kamenje neka s neba zatrpa zlo, živi da
ostanemo! Opsada traje... dani prolaze i onda Božjom rukom vođena
strijela odapeta iz ruke plemenitog Zrinskog pogađa sljepoočnicu
turskog paše. Vidjevši da im je vođa mrtav, Turci se razbježaše poljem.
Uto i nebo usliši molitve Riječanki, te se otvori i zatrpa Turke
kamenjem. Na polju su ostali samo razbacani bijeli turčinovi turbani.
Kao uspomenu na tu pobjedu, riječki su muževi svojim ženama dali
izraditi naušnice-morčiće."
- Druga legenda s Pelješca kazuje:
"
Jedna talijanska kontesa imala je crnu sluškinju koju je
jako voljela. Darovala joj je slobodu, a kao uspomenu na nju dala je
izraditi naušnice s njenim likom."